KAKO ŠTO DUŽE I ŠTO BOLJE ŽIVJETI NA DIJALIZI

Teška kronična bubrežna oboljenja vrlo često dovode do totalne bubrežne insuficijencije, odnosno do otkazivanja rada bubrega. Kod kroničnih bolesnika se to ne dešava naglo, već se funkcija bubrega tijekom vremena postepeno smanjuje, sve do trenutka kada rad bubrega dostigne takav nivo da je nedovoljan za normalni život. ( klirens kreatinina prenizak, visoke vrijednosti uree i kreatinina u krvi, disbalans natrija, kalija, fosfora i kalcija itd.).

Pacijent može još mokriti ali je često količina izlučene mokraće manja od količine unesene tekućine, a specifična težina mokraće je mala. Skupljanje toksina i otpadaka u krvi (urea, kreatinin, mokraćna kiselina, fosfati, kalij itd.) imaju za popratne pojave mučninu, gađenje, svrab po čitavom tijelu, opću slabost, grčeve u mišićima, neprijatan okus u ustima, neprijatan zadah iz usta itd.

Zbog smanjenja količine mokraće koju pacijent izmokri u toku dana, u organizmu se zadržavaju pored toksina i otpadaka, voda i sol. Javlja se visok krvni tlak, glavobolja, srce radi otežano (često sa vodom u srčanoj maramici), pluća su puna vode, dolazi do zakiseljavanja organizma ( acidoza), pacijent teško diše, zamara se, na nogama se javljaju otoci (edemi).U ovoj fazi bubrežne insuficijencije ni terapija diureticima nema efekata. Laboratoriski nalazi pokazuju smanjenje specifične težine mokraće i povećane vrijednosti uree, kreatinina, kalija i fosfata u krvi.Ovi simptomi su praćeni anemijom koja pogoršava ukupno stanje.

Do prije trideset godina ovo je za svakog pacijenta koji je bolovao od bubrežne insuficijencije (uremije) bio kraj života. Danas suvremena medicina pouzdano produžuje život ovim bolesnicima. Metoda koja omogućuje eliminaciju otpadaka  i viška vode i soli iz organizma u slučaju insuficijencije (nesposobnosti) bubrega zove se dijaliza.

Ova metoda liječenja omogućuje kod bubrežne insuficijencije snižavanje arterijskog tlaka, otklanjanje manifestacija intoksinacije organizma, poboljšava se stanje srca, krvnih žila, mozga, pluća itd.

U slučaju primjene hemodijalize, sve ovo se postiže korištenjem aparata koji se zove umjetni bubreg, a koji radi na principu razmjene materija između krvi  i dijalizne tekućine kroz polupropusnu membranu. U svijetu, a i kod nas, ovaj način liječenja se koristi preko četrdeset godina.

Iz godine u godinu, hemodijaliza dobiva na kvaliteti , kako razvojem elektronike i usavršavanjem samih aparata za dijalizu, tako i razvojem novih sve kvalitetnijih materijala za izradu membrana za pročišćavanje krvi (dijalizatora) i korištenjem novih iskustava i saznanja iz oblasti medicine.

Svakako da saznanje o neminovnom liječenju hemodijalizom za svakog pacijenta predstavlja veliki šok. Pravi trenutak za početak tretmana dijalizom određuje liječnik. Iako se način života znatno mijenja, pravovremenim upoznavanjem sa liječenjem hemodijalizom, hemodijaliza kao vid liječenja se dobro prihvaća. Pogotovo što uz dijalizu dolazi do popravljanja opće kvalitete života u odnosu na period prije dijalize, slobodnije prehrane, poboljšanja opće kondicije, što vodi skoro normalnom životu , sa izuzetkom vremena provedenog na dijalizi     ( tri puta tjedno, 4-5 sati).Važno je da bolesnik nauči da na dijalizi ima određena ograničenja: potrebno je korigirati unos tekućine ( naročito kod pacijenata koji ne mokre), ograničiti unos natrija ( slana hrana povećava žeđ i povećava tlak), izbjegavati namirnice koje sadržavaju veliki postotak kalija ( dijalizom se kalij nedovoljno uklanja iz krvi) i smanjiti količinu namirnica koje sadržavaju fosfate. Za većinu pacijenata problem predstavlja ograničenje kretanja. Naime bolesnici su vezani za gradove u kojima se nalaze dijalitički centri. Ono što većini centara za dijalizu nedostaje su neuropsihijatri čiji su zadaci da pacijenta upoznaju sa potrebom liječenja dijalizom kao i da ih za to liječenje psihički pripreme.

Da bi liječenje bolesnika na hemodijalizi bilo kvalitetno, potrebno je na početku ili na kraju dijalize uzimati određene analize ( parametre dijalize). Da bi i vi kao pacijent mogli pratiti  rezultate i kvalitetu vašeg liječenja u nastavku ćemo pokušati na najjednostavniji način objasniti neke od najvažnijih parametara dijalize.

PARAMETRI  DIJALIZE

HEMATROKRIT je test koji vam omogućava da procijenite koliko ste anemični. Pacijenti na dijalizi su uglavnom svi manje ili više anemični.  Kod zdrave osobe hematokrit iznosi oko 45%, a kod vas će biti promjenjiv , između 20-30% na početku dijalize,, a nešto će se povećati na kraju tretmana.

Ako je sve u redu, nivo hematokrita će se lagano podizati kako odmiče vaš tijek dijalize. Uz dobru, kvalitetnu prehranu i dobru dijalizu kao i primjenu vitamina ( folna kiselina, OHB12, vitamin B kompleksa) i željeza, hematokrit bi trebao biti veći od 30%. Naravno, kod žena je hematokrit uvije niži nego kod muškaraca.

Ako uspijete da samo pomoću kvalitetne prehrane  i dijalizom izliječite anemiju u roku od godinu dana , vaše opće stanje je zadovoljavajuće. U koliko u tome ne uspijete, potrebno je radikalnije liječenje anemije  ( najčešće uporabom eritropoetina).

Hematokrit je izuzetno dobar parametar za određivanje kvalitete dijalize.

UREA  se penje na vrijednosti oko 25-30 milimola prije dijalize, a na kraju dijalize pada na vrijednost 8-12 milimola. To znači da se za vrijeme dijalize smanji 2,5 -3 puta. Moguće je da vi raspolažete sa drugačijim brojkama od ovih. To vas ne treba čuditi. Naime, nivo uree direktno ovisi o unosu proteina prehranom. Ukoliko ste prehranom prije dijalize  unesli više proteina , nivo uree će biti viši, što nije ništa strašno. Nasuprot tome, niski nivo uree prije dijalize može ukazivati na problem loše prehrane. .Naravno, ako svaku dijalizu počimate s vrijednošću ureje iznad 50 milimola,a dijalizu završavate s urejom od 30 milimola tu već postoji problem (loš režim prehrane, loša ili nedovoljna dijaliza).

KREATININ  omogućava kao i urea da se procijeni količina nakupljenih otpadaka u organizmu. Određeniije se može reći da je to odraz  metabolizma mišića. Što je osoba krupnija i teža, to više stvara kreatinina.

Prije dijalize se vrijednosti kreatinina u  krvi kreću  zavisno od osobe od 500 – 1000 mikromola, a nakon dijalize vrijednosti bi trebale biti otprilike 3 puta manje. I tu se javljaju varijacije od osobe do osobe ali ako nakon dijalize nivo kreatinina ostaje visok , sigurno je da se radi o lošoj ili nedovoljnoj dijalizi.

KALIJ .Prije dijalize nivo kalija u krvi se kreće između 4,5 – 6  milimola, a nakon dijalize između 3,5 -4. Ove vrijednosti su važeće samo ukoliko se laboratorijski test obavi  neposredno po uzimanju krvi, u suprotnom može dati lažnu sliku (veće vrijednosti).Usprkos tome, nivo kalija u krvi je vrlo važan. Visoki nivo kalija za osobu na dijalizi je jako opasan i može biti čak i smrtonosan. Pažnja!! Ukoliko  se nivo kalija brzo povećava između dijaliza, ukoliko propustite neku dijalizu ili su dijalize loše ( slab protok krvi, skraćena dijaliza), nivo kalija će dostići alarmantnu vrijednost između 7 -8 milimola i biti će te u velikoj opasnosti..

To se ne bi trebalo dogoditi ukoliko pazite na prehranu,ukoliko su vam dijalize dobre, i ako u kući imate ionske smole za oralnu uporabu (rezonijum).

Morate znati simptome koji ukazuju na visoki nivo kalija u krvi : osjećaj trnjenja ili bockanja na tabanima, dlanovima, i još više na jeziku, usnama i oko usta, neuobičajenu zamorenost, gušenje, promjene u radu srca, rjeđe se javlja osjećaj paralize koja počinje u stopalima i penje se u noge,osjećaj okusa metala u ustima, karakteristično bolesnik kaže da ne može ni rukama niti nogama.

U svakom slučaju čim nešto posumnjate, ako ste nešto mijenjali u prehrani ili je dijaliza bila loša, a naročito ako ste iz nekog razloga preskočili dijalizu, uzmite 2-3 jušne žlice rezonijuma u malo vode. To će vas do dijalize zaštititi od eventualnih komplikacija. U svakom slučaju sa narednom dijalizom ne treba dugo čekati.

KALCIJ. Treba biti prije dijalize oko 2,5 milimola i nešto viši nakon dijalize. Ukoliko je vrijednost preniska, potrebno je uvesti liječenje tabletama kalcija i D vitamina. Ukoliko je nivo kalcija u krvi previsok, potrebno je uraditi dodatna ispitivanja da bi se utvrdio uzrok ( najčešće prekomjerni rad paratireoidne žlijezde).

FOSFOR. Nivo mora biti manji od 1,6 milimola/L Ukoliko su vrijednosti više, mogu se korigirati uporabom određenih lijekova ( kalcijev karbonat, kalcijev acetat, renagel itd.).

MAGNEZIJ. Ukoliko se nivo kreće u granicama  os 0,80 – 1,25 mmola/L problema nema. Pazite da ne uzimate lijekove koji sadržavaju mnogo magnezija i ne uzimati ih bez konzultacije s vašim liječnikom.

ALKALNE  FOSFATAZE.odražavaju aktivnost paratireoidnih žlijezda. Normalna vrijednost je niža od 200 međunarodnih milijedinica. Ova vrijednost se na žalost mijenja tijekom dužeg liječenja dijalizom, tako da u slučaju abnormalnog povećanja treba izvršiti kompleksnije preglede.

ALKALNA  REZERVA određuje sposobnost vašeg organizma da se bori protiv acidoze. (povećanja kiselosti krvi). Normalni nivo je oko 22 mmola/L.

kkk